10 јануар, 2026

Rim u ritmu kiše i istorije: Naša italijanska avantura

Rim je večni grad, ali naš put je bio prava "italijanska opera"  malo drame, mnogo kiše, vrhunska pica i jedan epski povratak kući koji ćemo pamtiti dok smo živi. Ako planirate put u prestonicu Italije, učite na našim greškama i uživajte u našim pobedama.

1. Dan: Karneval, Pincio i pica iz snova

Odseli smo u The Cross Hotelu moderan enterijer, savršena polazna tačka za istraživanje. Prvi dan smo krenuli ka severu grada i popeli se u park Pincio (Passeggiata del Pincio). Pogled sa te terase na Piazza del Popolo i krovove Rima je bukvalno za razglednicu. Spustili smo se dole pravo u gužvu na trgu je bio neki karneval, muzika na sve strane! Ali, Rim ne bi bio Rim da nas nije "pozdravio" pljusak. Sklonili smo se u restoran fantastičnog imena "Li Patrizii e li Plebei". Pica je bila savršenstvo, prava italijanska, a atmosfera nas je skroz ugrejala nakon kiše. I nakon toga posetismo fontanu di Trevi, sreća nije bila neka velika gužva. 

2. Dan: Koloseum, Forum i turistička zamka

Drugi dan smo rešili da tabanamo. Peške smo stigli do Koloseuma, ali umesto da se guramo u podnožju, slikali smo se iznad njega, iz parka Parco del Colle Oppio odatle su fotke najbolje. Produžili smo do Rimskog foruma, jurili pogledom čuvenu Kapitolsku vučicu, ali nas je opet prekinuo pljusak. Napravili smo grešku i uleteli u prvi slobodan, "jadan" restoran da se sklonimo. Rezultat? Kafu smo čekali sat vremena, bila je očajna, a naplatili su nam 20 evra za uslugu (coperto) ni za šta.

3. Dan: Vatikan i "bliski susret" s Papom

Treći dan je počeo lagano obišli smo veličanstveni Panteon, pa preko Mosta Sant'Angelo stigli do Trga Svetog Petra. Haos i gužva su nas malo umorili, pa smo rešili da iskuliramo pre ulaska u Vatikanske muzeje. Međutim, dočekalo nas je razočaranje: Sistinska kapela je bila zatvorena! Razlog? Privatni koncert za Papu. Iako smo ostali uskraćeni za Mikelanđelova remek-dela, bar imamo priču da nam je Papa "pokvario" planove. Onda izađosmo, pljusak ne prestaje, meni noge mokre, i tako nikakvi i jadni odosmo na pizzu u Trastevere. 

4. Dan: Aerodromski maraton i beogradski kijamet

Poslednji dan, kiša nije stala ni na minut. Odustali smo od daljeg lutanja, iskulirali u hotelu i otišli na aerodrom. Ali tu tek kreće pravi zaplet. U Beogradu je udario takav kijamet da je naš let, planiran za 22h, pomeren u nedogled. Poleteli smo tek u 5 ujutru. Spavanje na aerodromskim stolicama postalo je naša poslednja rimska uspomena. Umorni, nikakvi, ali sa punim koferom utisaka (i par mokrih cipela).

Rim nas je namučio, ali nas je i očarao. Sledeći put idemo kad prognoza kaže "samo sunce"!

11 новембар, 2025

Ponovo u Parizu – grad koji nas uvek zove nazad

Opet u Parizu, zašto da ne. Išle smo Wizz air-om, međutim stanica na koju smo prošli put išle busom nije otvorena, jer se renovira, pa smo se malo vozale do Saint Denis, te odande hvatale metro do hotela. Naravno, naše putovanje u Pariz započelo je onako kako i dolikuje ovom gradu u večernjim satima, ispod Ajfelove kule. Prvo veče bilo je rezervisano za laganu šetnju i upijanje atmosfere, jer Pariz noću ima posebnu čar. Svetla, ljudi, energija grada sve nas je odmah osvojilo.

Sutradan smo nastavile obilazak znamenitosti. Prva stanica bila je Trijumfalna kapija, impresivna i moćna, sa koje se pruža pogled na široke pariske bulevare. Naravno, nije moglo da prođe bez fotografisanja iz svih uglova. Nakon toga smo se uputile ka parku kod Luvra, Vrt Tuileries, šetale smo oko samog muzeja i uživale u ambijentu jednog od najpoznatijih mesta na svetu. Umorne od šetnje, spustile smo se i u tržni centar koji se nalazi ispod Luvra, Carrousel du Louvre, savršeno mesto za kratak predah.

Prešle smo potom preko mosta ka Notr Damu, ali nas je tamo sačekao dug red — čekale smo skoro sat, možda i sat i po da uđemo. Kada smo konačno ušle u katedralu, umor je učinio svoje  bukvalno smo zaspale u crkvi, što je sada simpatična uspomena koju ćemo zauvek pamtiti. Nakon toga smo se prošetale do Latinskog kvarta, gde smo završile veče uz večeru i živahnu atmosferu tog dela grada.

Poslednji dan bio je rezervisan za Monmartr — šetnja kaldrmisanim ulicama, umetnički duh i pogledi koji ostavljaju bez daha. Nakon toga smo se spustile do metroa i ponovo otišle do Ajfelove kule, ovog puta iz pravca Invalidskog doma, što nam je pružilo potpuno drugačiju perspektivu i još jedan poseban doživljaj.Za kraj putovanja ostavile smo šoping u kraju oko Opere. Tamo se nalaze dve čuvene robne kuće: Galeries Lafayette i Printemps. Svi su već čuli za poznatu kupolu kao i terasu u Galeriji, ali da li znate i da u Printemps takođe postoji kupola kao i terasa. Ovog puta smo se odlučili da to posetimo. Naravno kako bez šopinga u gradu svetlosti. Savršen završetak jednog nezaboravnog boravka.

Ovo je ta kupola u Printempsu, a ispod nje je naravno ona iz Galerije.
I tek što smo otišle, nama se ponovo ide u Pariz...