30 јун, 2026

I...ništa se nije desilo... Skijatos

Na Skiatosu se kod mene godinama ništa ne menja. I iskreno ne vidim razlog da se menja.Neko ode na ostrvo pa svakog dana obilazi novu plažu, traži skrivene uvale, istražuje restorane, menja rutu, pravi planove i pokušava da vidi baš sve. Ja ne. Ja na Skiatosu imam svoj program. Barakoa. Banana. More. I onda opet isto.  Ne zato što na ostrvu nema drugih lepih mesta. Ima ih, naravno. Ali kada jednom pronađeš ono što ti prija, zašto komplikovati? A onda dolazi veče. Jaguar. Tu se dan nekako prirodno završi. Za hranu nemam mnogo dileme. Ako sam gladna  Maria's Pizza. Ako mi se jede giros No Name. I to je uglavnom to. Znam da bi sada trebalo da nabrojim još dvadeset restorana koje „obavezno morate posetiti“, deset skrivenih plaža i najmanje pet mesta sa kojih je zalazak sunca „nestvaran“. Ali neću. Jer meni je Skiatos upravo ovo: ista plaža, isto mesto, ista hrana, isti večernji izlazak – i svaki put lepo. Možda je to i najbolja definicija odmora. Ne mora uvek nešto da se desi. Ne mora svaki dan da bude avantura.Nekad je dovoljno da se probudiš, znaš gde ideš, legneš na plažu, uđeš u more, pojedeš dobar giros i uveče prošetaš poznatim ulicama. Skiatos mi je upravo takav. Ništa se nije desilo. Ali bilo je lepo. A možda je to i sasvim dovoljno.



 

06 јун, 2026

Pirot i Stara planina kroz kamena sela, vodopade i skrivene predele

Ovog puta Ranka je bila organizator našeg putovanja u Pirot i Staru planinu. Putovanje je počelo obilaskom crkve  tzv. srpski Notr Dam. Bogorodičina crkva u Donjoj Kamenici kod Knjaževca  iz 14. veka je specifična po tome što u njoj može da se vidi freska obnažene sv. Petke. Malo je nezgodno popeti se na gornji sprat, ali moje sposobnosti su došle do izražaja. 
Nakon toga krenuli smo prema Staroj planini, jednom od najlepših i najnetaknutijih predela Srbije.
Jedna od stanica bili su vodopadi, skriveni među zelenilom i planinskim predelima. Nakon vodopada, gde su se neki malo i istuširali, otišli smo pravac Pirot i smeštanje u hotel. Mali odmor pa smo nastavili do Zavojskog jezera. Takoreći jezero smo videli iz ptičije perspektive sa velikog mosta. Volela bih da smo mogli da siđemo do jezera, ali i ovako je bilo lepo za videti. Sledeća stanica selo Gostuša  selo sa kamenim krovovima tzv „kameno selo“.
Drugi dan je bio rezervisan za  Pirotske „lonce“ neobična prirodna udubljenja i kamene formacije koje je napravila voda. Priroda ovde pokazuje koliko može da bude kreativna. Naravno dok smo došli na red za slikanje, prošlo je sat vremena. Ne biste verovali koliko je starije gospode koja vole da se selfiraju. Ne mislim na sebe :) U povratku kupih domaći sok od borovnice. Da se dotaknem i Pirota, još sam fascinirana koliko je hrana jeftina. Kolači su po 170 dinara, a ceđeni sok od ananasa 250 dinara. Verovatno bih se tamo baš baš ugojila. Naravno kupila sam i pirotski kačkavalj i on je već pojeden. Uglavnom lepo putovanje, treba se samo pokrenuti i nema kajanja.