Na Skiatosu se kod mene godinama ništa ne menja. I iskreno ne vidim razlog da se menja.Neko ode na ostrvo pa svakog dana obilazi novu plažu, traži skrivene uvale, istražuje restorane, menja rutu, pravi planove i pokušava da vidi baš sve. Ja ne. Ja na Skiatosu imam svoj program. Barakoa. Banana. More. I onda opet isto. Ne zato što na ostrvu nema drugih lepih mesta. Ima ih, naravno. Ali kada jednom pronađeš ono što ti prija, zašto komplikovati? A onda dolazi veče. Jaguar. Tu se dan nekako prirodno završi. Za hranu nemam mnogo dileme. Ako sam gladna Maria's Pizza. Ako mi se jede giros No Name. I to je uglavnom to. Znam da bi sada trebalo da nabrojim još dvadeset restorana koje „obavezno morate posetiti“, deset skrivenih plaža i najmanje pet mesta sa kojih je zalazak sunca „nestvaran“. Ali neću. Jer meni je Skiatos upravo ovo: ista plaža, isto mesto, ista hrana, isti večernji izlazak – i svaki put lepo. Možda je to i najbolja definicija odmora. Ne mora uvek nešto da se desi. Ne mora svaki dan da bude avantura.Nekad je dovoljno da se probudiš, znaš gde ideš, legneš na plažu, uđeš u more, pojedeš dobar giros i uveče prošetaš poznatim ulicama. Skiatos mi je upravo takav. Ništa se nije desilo. Ali bilo je lepo. A možda je to i sasvim dovoljno.





.jpg)





.jpg)








.jpg)
.jpg)

.jpg)
.jpg)
.jpg)








.jpg)














.jpg)












