Bileća je bila naša baza za kratki beg kroz Hercegovinu. Prvog dana smo otišli do Bilećkog jezera, a drugog dana rešili da autobusom odemo do Trebinja. Karta do Trebinja bila je oko 5–10 KM, zavisno od prevoznika, a put prođe prilično brzo. Taman dovoljno da se stigne na jednodnevni izlet bez mnogo organizovanja. U Trebinju smo obišli Stari grad, prošetali, a onda zahvaljujući Bokiju saznali da su tu i Maja i Jeka. Tako smo zajedno otišli na krstarenje, koje je koštalo 10 KM po osobi, uz minimum četiri osobe. Lepo smo se provozali i malo predahnuli od šetnje. Bez njih krstarenje ne bi bilo ni moguće. Posle toga smo, naravno, morali kod Grka na sladoled.
Kasnije smo otišli do Hercegovačke Gračanice, na brdu Crkvina, odakle se pruža prelep pogled na Trebinje i Trebišnjicu. Crkva je izgrađena 2000. godine po uzoru na Gračanicu na Kosovu, a u njoj su sahranjeni posmrtni ostaci Jovana Dučića. Posle još malo uživanja u pogledu, vratili smo se u Bileću. Ranka je ostala još malo kod mame, a ja sam po nekom kišnom kijametu krenula za Beograd.
Kasnije smo otišli do Hercegovačke Gračanice, na brdu Crkvina, odakle se pruža prelep pogled na Trebinje i Trebišnjicu. Crkva je izgrađena 2000. godine po uzoru na Gračanicu na Kosovu, a u njoj su sahranjeni posmrtni ostaci Jovana Dučića. Posle još malo uživanja u pogledu, vratili smo se u Bileću. Ranka je ostala još malo kod mame, a ja sam po nekom kišnom kijametu krenula za Beograd.





















